Dom je više od mjesta gdje spavamo i odlažemo svoje stvari. Naš je dom naše utočište i mjesto gdje možemo biti istinski svoji.
Imati mjesto gdje možeš biti svoj, mjesto koje će te ogrnuti toplinom, ugodom, zadovoljstvom, mjesto koje ćeš dijeliti s ljudima koje voliš i koje će odražavati tebe – to ima dubinski učinak na tvoje zadovoljstvo i dobar osjećaj bivanja. A biti zadovoljan i osjećati se dobro, to je pak ključno za sve sfere života: međuljudske odnose, karijeru, zdravlje.
„Kako bi se vratili sebi, moramo se vratiti svome domu.“
To, naravno, nisam izmislila ja, već citiram pisca i filozofa Alaina de Bottona, koji objašnjava važnost doma u kontekstu utjecaja na identitet osobe, tj. zašto dom mora odražavati jedinstven karakter osobe koja u njemu živi, te ju okruživati onim što ona voli, kako bi se ona osjećala dobro i zadovoljno.
Važnost toga smo zasigurno svi osjetili putujući po svijetu, odsjedajući u raznoraznim hotelima ili drugim smještajnim objektima. Neki od njih su možda zaista bili vrhunski uređeni i impresivno dizajnirani prostori, koji su nam pružili luksuz i nezaboravna iskustva. Neka od tih mjesta možda su bila tek „obična“ planinska kućica ili kućica uz more, pa možda čak samo i šator! Ali su nam pružila iskustva i dodir s prirodom na način kojega ne možemo ostvariti u našem uobičajenom okruženju. Kada uđemo u neki od takvih prostora preplavi nas osjećaj zadovoljstva, jer doživljavamo nešto novo, nešto čega inače nemamo u svojoj okolini. A onda, nakon više dana ili tjedana, vraćamo se kući (koju vjerojatno nije dizajnirao nikakav vrhunski dizajner), ulazimo u svoj dom i osjećamo olakšanje i ugodu, jer smo sada „svoj na svome“.
Ili smo frustrirani, jer se u svojoj kući ne osjećamo kao doma. Zašto ne? Jer kako bi nam pružao to zadovoljstvo, naš dom treba biti odraz naše jedinstvene osobnosti.
Eh, ali – kako to učiniti?
Upoznaj se
Prije spomenuti filozof, Alain de Botton, kaže da kad pogledaš u nečiji dom, odmah vidiš i kakva je ta osoba. Po njemu, naš dom je zapravo utjelovljenje našeg identiteta, jer ljudima nije dovoljna svijest o identitetu, nego ga moraju izraziti i u fizičkom smislu, i to prvenstveno kroz dom.
I zaista, mogu i sama to potvrditi - kada uređujem prostore koji će nekome biti dom, najteže mi je doprijeti do onih ljudi koji su nesigurni u sebe, ne poznaju sami sebe, nemaju stav o tome što vole, podložni su utjecajima drugih, kopiraju druge, ne znaju kako bi živjeli vlastitim životom, usmjereni su prema „drugima“, prepuštaju odluke supružniku, djeci i slično. Tada je vrlo teško osigurati da moj identitet ne utječe na njihov odabir, te da budem tek nepristrani pomagač. A zasigurno je najteže stvoriti toj osobi okolinu kojom će ona biti zaista zadovoljna.
Prema de Bottonu, ljudi biraju okruženje, tj. smatraju lijepim za sebe/svoj dom, ono što unosi ravnotežu u njihove živote na način da stvara protutežu onome čega u životu imaju previše ili premalo. Postižući ravnotežu, ljudi se maksimalno približavaju svom identitetu. Za primjer on uzima francusku kraljicu Antoanettu, koja je uz svoj raskošni dvorac dala rekreirati maleno austrijsko selo, gdje je znala odlaziti vikendom, tamo muzla krave i živjela nekoliko dana tjedno „kao seljanka“. Ona je na taj način željela rebalansirati svoj karakter, preopterećen pretjeranim luksuzom, zlatom i dekadencijom, te se okružiti jednostavnošću.
Isto se događa suvremenom čovjeku koji nastoji balansirati stres, užurbanost i pretjeranu okruženost stvarima i tehnologijom, tako što boravi u prirodi, usamljenim mjestima, jednostavnim okruženjima. Ako uz sav stres još i živimo u prostoru koji nas i dodatno opterećuje time što je neodgovarajuće uređen tj. ne stvara balans onome što doživljavamo na poslu ili drugim sferama života, tada je naš identitet dubinski ugrožen.
Stoga, kako bi dobro (pre)uredili svoj dom, prvenstveno moramo dobro poznavati sebe. A potom se upustiti u zahtjevan posao pronalaska predmeta koji će utjeloviti naš identitet, odnosno odbacivanju onih koji ga negiraju.
Izražavanje vlastitog stila
U našem maničnom i podosta osuđujućem svijetu, pojam „lijepog“ izložen je raznim tumačenjima i utjecajima okoline. Možemo li sa sigurnošću reći da je nešto apsolutno lijepo ili ružno? Zašto je nekima lijepo ono što drugima nije, i obrnuto. Zašto je nekima čak sramotno izreći što smatraju lijepim?
Zanimljivo je vidjeti i kako smo podložni trendovima, te odjednom kao „lijepo“ vidimo nešto što nam prije 10 godina ne bi palo na pamet smatrati lijepim (ako sad razmišljate o primjeru, evo jednoga - čupave obrve). Ili, ako obrnemo argument - danas smatramo „ružnim“ nešto što smo prije 20 godina redovno kupovali za sebe ili svoje domove. Trebamo li opet primjer? Evo jedan: hrastov parket u „žućkastom“ tonu vs. današnji trend sivo-smeđih tonova drveta.
Dobro urediti dom ne sastoji se u oponašanju nekog trenda, kupnji skupih predmeta ili kopiranju izloga iz trgovine, već u izražavanju vlastitog stila i osobnosti. Kako bi izrazili vlastiti stil i osobnost kroz interijer, tada uređenju doma moramo pristupiti s puno pažnje i ljubavi.
Evo opet jedne usporedbe: Voliš nositi odjeću crne boje jer se u njoj osjećaš „sigurno, mršavije, odvažno,…“. Sviđa ti se što se u crnom sve čini „elegantnije, skuplje, sofisticiranije“. Te pojmove i osjećaje tvoj mozak povezuje s crnom bojom odjeće, pa kada se želiš osjećati tako, tada odjeneš crno. Pa opet, nećeš ići po trgovinama i kupovati sve redom, samo da je crno. U odabiru će sudjelovati i kriteriji poput veličine, kroja, vrste i kvalitete materijala, itd. Uz to, vrlo je vjerojatno da neće čitava tvoja garderoba biti baš crna. Ponekad (ili često?) će presuditi neki drugi kriterij, pa ćeš kupiti i odjeću druge boje jer ti stvara osjećaje koji ti trebaju u nekim drugim okolnostima ili te podržava u stvaranju određenih ciljeva.
Potpuno je jednaka stvar s okruženjem.
Pri odabiru predmeta koji nam se sviđaju, odbacujemo niz alternativa koje su jednako funkcionalne, birajući one koji bolje opisuju ono tko smo i što želimo.
Međutim, problemi će nastati kada ne uložimo pažnju u uređenje svog doma, nego „prekopiramo“ neko gotovo rješenje uređenja iz trgovine, kopiramo susjeda ili prijatelja, ili prepustimo odluke trendu, partneru, prodavaču, dizajneru... Tada naš povratak neće biti popraćen osjećajem „ svoj na svome“, već ćemo se osjećati kao stranci u tom izlogu.
U suštini je vrlo jednostavno otkriti vlastiti stil, samo treba osluhnuti vlastite reakcije na podražaj.
Ako uđeš u neki prostor u kojem se osjećaš fantastično, pokušaj otkriti zbog čega je to tako. Uzmimo za primjer restoran u kojem piješ vino iz čaša posebnog dizajna ili boje stakla - čine li te čaše taj doživljaj egzotičnim? Luksuznim? Promotri teksture, kombinacije boja, osvjetljenje, osluhni zvukove, osjeti mirise… Što od toga tebi neki prostor čini ugodnim? Možeš li to primijeniti u svom domu?
Ukoliko to radiš učestalo, vrlo brzo ćeš početi primjećivati obrazac u svojim odabirima i spoznati svoje sklonosti i želje.
Najlakši i najprirodniji način izražavanja vlastitog stila je dijeljenjem važnih predmeta i uspomena s drugima. Izlaganjem osobnih predmeta, predmeta koji nas asociraju na neke događaje, doživljaje, osjećaje - pričamo vlastitu priču.
I ne zaboravite – vaš je dom organski i živući prostor koji se mijenja i razvija jednako kao i vi.
Izvor fotografija: Pexels i Unsplash